Vinski festival, točnije Enološki performans BLAŽ Enology (BLAŽ sugerira na Blatinu i Žilavku) održan je četvrti put; naravno, u Međugorju.
Odmah u startu da kažem kako sam čuo neke ideje o tome da bi se BLAŽ selio po gradovima. Osobno sam protiv toga jer je ambijentalno BLAŽ definitivno najljepši vinski festival na kojem smo bili - a nije da ne hodamo uokolo.
Dakle, za promjenu da krenemo u tekstu prvo sa samim festivalom. Predivan ambijent; mada moram priznati... Kad su mi rekli da se festival održava u sportskom centru, prvo sam pomislio: "Neće valjda to biti još jedan festival u dvorani koja je sve, samo ne vinska?" i još jedno pitanje: "Zašto to ljudi rade?"
Međutim, kada smo stigli u sportski centar, mom iznenađenju nije bilo kraja. Naime, BLAŽ se odigrava uz predivan bazen, unutar malog šumarka - fantastično okruženje. "Šumarak" možemo reći samo okvirno, ustvari je to lijepo uređena terasa na kojoj je namjerno ostavljeno drveće da raste, ali ne pregusto već taman da stvori prirodnu atmosferu.
Uz bazen su bila postavljena izložba poznatih umjetnika - bačve oslikane na likovnoj koloniji "Krešimir Ledić" u Mostaru. Jedna je bačva bila izdvojena - ona koju je tog dana oslikao Ante Ljubičić - Car, slikar iz Runovića (Imotski), a ona je kasnije prodana na humanitarnoj licitaciji u korist udruge "Marijine ruke".
S druge strane bazena postavljena je mala bina na kojoj se odigravao službeni dio festivala i glazbeni nastupi pa je večer bila obogaćena zvucima, prvenstveno dalmatinskih klapa, ali i ponekom urbanom baladom.
Treba naglasiti kako to nije "samo" vinski festival; imam osjećaj kako je to u Međugorju pravi društveni događaj, tako da nisam mogao ne primijetiti sve te dame koje su vrlo pomno odabirale svoje toalete za ovu prigodu; gledajući oko sebe imate dojam da ste na nekom svečanom domjenku. Možda je bolje da više ne pišem o tome; pogledajte Silvijine fotke i sve će vam biti jasno.
Vina - odlična, ali to smo već zaključili na nedavno održanom Salonu žilavke u Trebinju; ovdje smo samo to isto utvrdili te malo proširili vidike na blatinu i druge sorte. Dakle, Hercegovina postaje iznimna vinska regija s odličnim vinima i vrlo širokom stilistikom vina, što je jako dobro te od nje možemo u bliskoj budućnosti očekivati jako puno.
Mlada Žilavka Carskih vina Grge i Andrije Vasilja i dalje mi je jedno od boljih bijelih vina trenutno, mada imaju i s crnim vinima što za reći. Njihova blatina Impero Premium Edition iz 2016 je jako dobro vino. Trenutno imaju 20-ak hektara, ali u planu još neki zahvati u podrumu tako da, kad se to sve posloži, od njih možemo očekivati još bolje rezultate, a već sad su vrhunski. U vlasništvu obitelji Vasilj je i wine hotel Cesarica u kojem jako dobro spajaju vjerski i vinski turizam.
Naravno, tu je i Radovan Vukoje sa svojim Podrumima Vukoje 1982 - nesumnjivo jedan od ponajboljih, ako ne i najbolji vinar u BiH. Ima fantastičnu paletu vina od kojih, naravno, moram izdvojiti Carsku Žilavku, jer to vino spada u kategoriju svjetskih vina.
Vrlo zanimljiva priča je Podrum Begić čija mi se Žilavka jako sviđa, a na BLAŽ-u sam kušao njihov Plavac mali i moram priznati - vrlo zanimljivo vino, mada prvo morate potisnuti očekivanja koja imate od plavca, jer to nije vino kakvo imate u sjećanju s Pelješca. Ovo je bitno drugačije; mekše, elegantnije, ali vrlo dobro.
Veliko iznenađenje priredili su mi ljudi iz vinarije Čitluk. OK, znam da se oni radili čuveno Kameno vino, tako da znam da je žilavka sigurno ok... Kako volim Trnjak, tako sam njihov već pio, znam da je jako dobar, ali pjenušac od čiste blatine... E, to je bilo iznenađenje! Predivan rose pjenušac, vrlo elegantan, s divnim perlanjem, pun u okusu, osjećate lagane note voća, ali pjenušac im je vrlo svjež. Stvarno nisam očekivao da bi mogao imati takvu dobru svježinu. To vino je definitivno moje najugodnije iznenađenje na BLAŽ-u.
Bilo je tu još dobrih vinara, sveukupno 25, a organizatori su posebno zadovoljni što su došle i dvije nove vinarije, Vino Milas iz Ljubuškog i Vinarija Lug iz Stoca.
Međutim, posebna priča uz sve to je podrum Marijanović. Kao prvo, ljudi grade hotel u kojem je naravno već gotova kušaona i podrum, a hotel će biti u funkciji kroz godinu do dvije. Bitno je naglasiti da je okružen vinogradima, tako da ujutro, kad se probudite i otvorite prozor, udahnete miris svježeg vinograda pod rosom koja kupa grozdove... Ima li boljeg vinskog doživljaja? Nesumnjivo ćemo o njima još puno pisati, posebno u smislu vinskog turizma i G.E.T. Starsa. Vina - odlična paleta iznimnih vina; fantastične Žilavke, odlična Blatina, ali i iznimna druga vina kao, primjerice, Sirah.
Ono što je jako bitno, jest činjenica da u svim njegovim vinima možete pronaći njegovu stilistiku. Svako vino je, naravno, rađeno drugačije, ovisi je li svježa žilavka ili odležana u drvu ili možda kasna berba, ali ona osnovna stilistika je prisutna svuda, što samo znači da čovjek točno zna što želi i radi to jako dobro. Svakako treba spomenuti kako oni grožđe ne prešaju, rade isključivo samotok. To naravno znači nešto manje vina, ali i bolju kvalitetu; barem tako oni kažu. Nisam siguran možete li ih naći u Hrvatskoj, ali ako ih nađete obavezno preporučujem. Razmišljaju oni o izvozu, ali kako god povećaju količinu, tako im poraste i potrošnja u BiH, tako imaju "slatke brige".
Međugorje je, kao i Trebinje, orijentirano turizmu, tako da od Hercegovine kao vinske regije možemo očekivati iznimne rezultate baš u vinskom turizmu. Ovdje vinari već razmišljaju u tome kako moraju biti konstantno otvoreni, to jest kako vinarije moraju imati radno vrijeme za goste. U sklopu BLAŽ-a podijeljene su i prve diplome za pedesetak polaznika prvog stupnja WSET-a (Londonske škole za edukaciju o vinu i žestokim pićima), tako da se u ovom kraju vinska kultura itekako diže.
Posjetili smo i dva restorana u samom Međugorju: restoran Gardens i wine bar, restoran i hotel Villa Regina. Moram reći da je na oba mjesta gastronomija na vrlo pristojnoj razini. Ima tu naravno još dosta mjesta za napredak, ali ukupno gledano - vrlo zadovoljavajuće. Naravno da će i restorani napredovati uz vinare; to jednostavno slijedi jedno drugo.
Na BLAŽ-u nam je kuhao naravno Nihad Mameledžija o čijim smo majstorijama u kuhinji već pisali. Možda da organizatori BLAŽ-a zajedno s njim naprave par radionica za kuhare po međugorskom restoranima; to ne bi bila loša ideja.
U svakom slučaju, da zaključim: BLAŽ je nadmašio moja očekivanja i nadam se da će i dalje napredovati. I da, već se veselim sljedećoj godini i druženju na BLAŽ-u.
{module id="439" showtitle="false"}