Treći Salon Žilavke počeo je za nas novinare dan ranije, u petak, sada već tradicionalnom večerom u restoranu Villa Pergola. Tema večeri ove su godine bila su vina od internacionalnih vinskih sorata introduciranih u Hercegovini. Probali smo nekoliko stvarno dobrih vina od kojih ću svakako izdvojiti Burgundac bijeli 2016. (bijelo vino od crnog pinota), ali i crni iz 2012., oba iz Podruma Vukoje 1982, Cabernet Sauvignon 2015. Manastira Tvrdoš, Chardonnay Koalicija 2016. podruma Delić i Syrah 2016. vinarije Nuić.
Kroz degustaciju 13 vina, uz izbor lokalnih sireva mljekare "Pađeni" iz Bileće, proveo nas je profesor doktor Slobodan Jović s Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu i moram priznati da je to odradio maestralno; vrlo stručno, odmjereno, bez nepotrebnih "filozofija" i dubinskih analiza. Zaključak nakon degustacije jest kako Hercegovina ima izuzetne potencijale i za te, svjetske sorte, koje očito mogu dati stvarno puno na ovom području.
Večer vina od internacionalnih vinskih sorata introduciranih u Hercegovini
Večer vina od internacionalnih vinskih sorata introduciranih u Hercegovini
Meni osobno, vrlo zanimljivo je bilo predstavljanje nove knjige kolege Željka Garmaza, koje se pretvorilo u diskusiju manjka ili, bolje reći, nepostojanja vinskog novinarstva u BiH; pritom mislimo na stručno novinarstvo, ciljano o vinu, a ne na povremene vijesti i reportažice u dnevnim novinama.
U raspravu smo se aktivno uključili i Viktor Čikeš iz Vino.rs-a i moja malenkost; nastojali smo objasniti koliko je to ustvari težak posao i koliko tu treba entuzijazma. Bitno je to što nas je u diskusiju uvukao Radovan Vukoje koji je itekako svjestan da im fali lokalno vinsko novinarstvo i smatram da je dobro da vinari to uviđaju jer će nekom od budućih kolega biti lakše raditi sada, nego što je to bilo nama na početku.
Tomislav Stiplošek i Viktor Čikeš
Drugi dan započeo je tradicionalnim izletom za novinare.
Posjetili smo: Vinariju Anđušić u Dračevu (Popovo polje), butik hotel "Stanica" u Ravnom, vodili su nas i u rodno mjesto jednog od najvećih pravoslavnih svetaca, Vasilija Ostroškog, ali ono što nas je doslovno ostavilo bez daha jest spilja Vjetrenica. Predivna spilja s uređenom turističkom stazom duljine nekih 600 metara i stvarno se ima što vidjeti, a posebno ćemo izdvojiti da na kraju staze možete vidjeti čovječju ribicu; u samoj spilji ima oko 200 životinjskih vrsta od kojih je dosta i endemskih, što ju čini prvom u svijetu po bioraznolikosti. U Vjetrenicu ću se svakako vratiti vrlo skoro i napraviti veliku reportažu.
{module id="435" showtitle="false"}
I eto nas... treći salon Žilavke, naravno u predivnoj Vinskoj galeriji Vukoje.
Što pametno napisati, a da ne zvuči banalno i patetično? No ok, 'ajmo ovako: Žilavka do prije nekog vremena i nije bila vino koje je uzimalo kao pojam visoke kvalitete. Sada je slika o tome bitno drugačija; prvo se pojavilo nekoliko privatnih proizvođača kao što su Vukoje, Brkić, Nuić i, recimo, podrumi Andrija te krenuli raditi Žilavku na drugačiji, moderniji način, što se naravno odrazilo i na kvalitetu koju su kupci prepoznali, a ostali podrumi su ih, htjeli - ne htjeli, morali slijediti. To je u zadnji desetak godina dovelo do toga da danas praktički nemate loše žilavke.
Na ovogodišnjem Salonu, uz šest izlagača s tipičnim hercegovačkim gastro proizvodima, svoja vina od žilavke izložio je 21 vinar; dao sam si truda pa sam probao sva vina i da... Ima dobrih, ima i boljih, ali ni jedno vino ne bih odbacio s napomenom da nije dobro. Žilavku najviše rade kao mlado, svježe vino, mada je sve više i barika i sur-lija od žilavke i to joj itekako paše jer to je sorta od koje možete raditi stvarno sve.
Ove godine svakako bih izdvojio svježu Žilavku Carskih vina iz Međugorja; vino je iznimno ekstraktno i fantastično mineralno. Na sličnoj razini je i Žilavka mlade vinarije Vera iz Trebinja - odlično vino, posebno kada znam da im je to prva berba i da imaju odličan prezentacijski pristup; o toj ćemo vinariji još puno čuti i to vrlo skoro.
Treći salon Žilavke Od svježih Žilavki još mi se posebno svidjela ona podruma Aćimović; ono što ju razlikuje od ostalih je to što ju rade isključivo samotokom i to se osjeti u vinu. Izvrsno je i vino vinarije Daorson iz Stoca selekcija pod nazivom Kora - fino, izbalansirano vino, vrlo ugodno za konzumaciju. Naravno, standardno su dobre žilavke vinarije Nuić, tu jednostavno ne treba trošiti riječi, ta vina pričaju sama za sebe. Carska žilavka podruma Vukoje - to je vino koje je uvijek moj favorit; jednostavno, to vino kod mene ima poseban status i tko nije probao, molim obavezno to učiniti.
I na kraju, par vina koja nam dokazuju kako Žilavka može biti i puno više od svježeg vina.
Prvo, oranž žilavka podruma Škegro - za sada prva i jedina takva žilavka, tako da ju nemamo s čime usporediti, ali ako vam ja, koji nisam preveliki fan takvih vina, kažem da je ovo dobro, tada se isplati probati. Žilavke podruma Brkić su već itekako poznate, njihov Mjesečar već ima kultni status i moram priznati da je to vino koje i mene oduševljava. Naravno, to je vino napravljeno po strogom biodinamičkom zakonu. Apsolutni favorit ovog salona mi je Žilavka podruma Andrija iz 2004. godine. moram priznati da sam u kušanje ovog vina krenuo s dosta skepse, ali vino je apsolutno fantastično - i nakon 15 godina vino je živo, užitno, još uvijek ima lijepe kiseline, dobrog je tijela... Onako, u fenomenalnoj je kondiciji. To vino je trenutno najbolji pokazatelj što Žilavka sve može.
Toliko o vinima. Sada, naravno, malo i o samom Salonu. Već prošle godine Salon Žilavke je bio jako dobro organiziran; ove godine samo su nastavili tu tradiciju, ispravili neke sitne prošlogodišnje greškice, tako da se ekipa pod vodstvom Radovana Vukoja pokazala kao izvrsna organizacijska ekipa. I prvi dan na večeri, a i na samom Salonu, vina su pratila izvrsna jela jednog od najboljih bosansko-hercegovačkih kuhara Nihada Mameledžije. Za njegovu kuhinju - samo pohvale; odlična jela koja dobro prate vina, što nije uvijek lagano. Ono što je meni najbolje kod njega, to je što tradicionalnu bosansko-hercegovačku hranu sprema na moderniji i sofisticiraniji način, ali da se pritom ne izgubi izvornost jela i tradicije.
Nihad Mameledžija
Salon žilavke definitivno spada među bolje vinske događaje na ovim prostorima, mada će uskoro morati razmišljati o drugačijoj postavci salona zbog ograničenosti prostora ili pak ograničiti broj izlagača i publike. Ova druga opcija meni bi osobno bila draža jer bi se tako koncentrirala kvaliteta, što je meni svakako bolje, ali prepustit ćemo tu odluku organizatoru. Ove godine gosti su na Salonu bili i nizozemsko-talijanski vinski publicist Paul Balke i njemački znanstvenik Prof. Dr. habil Jon H. Hanf sa Sveučilišta Geisenheim; njihovi dojmovi su iznimno dobri, što je vrlo bitno iz druge perspektive.
Dakle, Salon žilavke je i turistički proizvod; tu gosti upoznaju vinarije i, naravno, požele ih posjetiti. Hercegovina je regija koja iznimno napreduje u kvaliteti vina, ali u vinskom turizmu imaju možda i najveći napredak u tom smislu na ovim prostorima. Za to postoji nekoliko razloga. Prvo, blizina mora; Makarska je vrlo blizu Ljubuškom i tom dijelu, a Trebinje je opet na par desetaka kilometara od Dubrovnika - to im, naravno, omogućuje posjet gostiju u sezoni. Druga stvar, ne kompliciraju i ne izmišljaju topu vodu, jer sve je već izmišljeno, samo to treba na najbolji mogući način prilagoditi sebi, a oni to rade savršeno. Bitna stavka je i činjenica je da je sve oko vina, kao recimo gastronomija, znatno jeftinije nego u Hrvatskoj, a kvaliteta je više nego dobra. I naravno, sami vinari su shvatili kako je vinski turizam nešto što je jako bitno i što treba razvijati.
Radovan Vukoje izrasta u pravog lidera vinske scene u Hercegovini i to ne samo po kvaliteti vina i usluge već po vizionarstvu i idejama, a to je jako bitno za cijelu vinsku scenu jer netko mora biti prvi, netko mora započeti, ideje stavljati u funkciju... Često to iziskuje puno truda i snage, puno strpljenja, ali pravi vizionari to shvaćaju, a Radovan to nesumnjivo jest.
Na kraju, da zaključim ovaj tekst s kratkom rezimeom. Žilavka postaje iznimno ozbiljna sorta s kojom treba itekako računati u budućnosti. Salon Žilavke je događaj koji jednostavno morate staviti na godišnji popis događanja na kojima morate biti. Hercegovina postaje regija s odličnim vinima, posebno autohtonim i u širini mogućnosti raznih stilistika vina postaje jedna od vodećih regija ovih prostora. Vinski turizam u ovoj regiji je u velikom naletu i uskoro bi neke druge regije mogle učiti od njih. U svakom slučaju, vinska scena Hercegovine izrasta u nešto veliko i ozbiljno, više to nije tu i tamo neki proizvođač, već je to cijeli niz vinara koji slijedi trendove i stvaraju ozbiljnu vinsku bazu.
{module id="437" showtitle="false"}
Uskoro kreće i obilazak svih vinarija u Hercegovini te uvrštavanja u naš projekt G.E.T. Stars što će, nadamo se, još malo doprinijeti razvoju vinskog turizma na ovim prostorima. Preporuka svim vinskim turistima: obiđite ovu regiju čim prije, uskoro bi mogla biti prilična gužva.
Vidimo se iduće godine, na četvrtom i još boljem salonu Žilavke!
