Motovun kao vinska mikroregija unutar Istre postaje sve značajnija; meni to i nije čudo, jer o tome sam već pisao, ali mnogima jest. Još do nedavno, za Motovun su se vezala samo braća Benvenuti pa je svoje mjesto i to visoko u svijetu vina našao Klaudio Tomaz, nedavno je u Motovun doselila i vinarija Rožanić, tu je Bertoša, ali u zadnje 2 - 3 godine najviše se priča i piše o vinariji Fakin.
Vinarija Fakin je relativno mlada vinarija. U stvari, obitelj Fakin u selu Bataji, u području Motovuna živi već više od 300 godina; uvijek su se bavili s nekoliko grana poljoprivrede, između ostalog i vinovom lozom, ali nikad im to nije bila primarna djelatnost. Tek je Marko Fakin, ne tako davno, odlučio posvetiti se samo vinarstvu. Ako sad očekujete priču kako se kao mali zaljubio u vinovu lozu i tako to... Ništa od toga. Marko je kao mali, naravno, morao pomagati na obiteljskom imanju, između ostalog i čistiti vinograde nakon rezidbe, što mu nikako nije odgovaralo, tako da praktički bježi u Rijeku, na fakultet, samo da se riješi poljoprivrede. Studirao je ekonomiju i živio u Rijeci, no ubrzo shvaća kako gradski život nije za njega te se vraća svojim korijenima i nesputanoj slobodi koju pruža njegovo selo.
Nekako u vrijeme povratka u Bataje zasniva obitelj s današnjom suprugom Bety i ubrzo svijet postaje bogatiji za malog Mišela. Zašto je to bitno? Pa zato što obitelj daje posebnu motivaciju u radu i stvaranju, a to se kod njih itekako osjeća. Jednostavno, kad ste s njima osjećate taj obiteljski sklad, osjećate tu povezanost; ta i njihova ponajbolja vina vezana su imenima za njih.
Uživajući u toj obiteljskoj idili, krenuli su graditi svoju vinsku priču. Počeli su s nekoliko hektara i polako to povećavali; s prodajom su krenuli na malom štandu u Motovunu, a danas... Na 30 hektara vinograda uzgajaju malvaziju istarsku, teran, muškat žuti i malo chardonnaya kojeg koriste samo za pjenušac, a trenutno proizvode 9 različitih etiketa vina (plus nešto što je tek u pripremi). Uz kušaonicu u sklopu vinarije, imaju vinoteku i konobu koje se nalaze u samom Motovunu.
Valja svakako napomenuti kako Marko Fakin sam radi na kreaciji svojih vina. Nema enologa niti kao konzultanta i to svakako još više podiže vrijednost onoga što je postigao. Imao je tu sreću ili bolje reći znanje da je već prve godine svog vinarskog rada osvojio neke nagrade na Vinistri i to je definitivno potvrdilo da je na pravom putu. Trebalo je nešto vremena da ga vinska publika otkrije, ali eto, zadnjih par godina ne prestaje oduševljavanje njegovim vinima. Naravno, nameću se pitanja - Zašto? U čemu je razlika? Pa to je samo još jedna malvazija ili teran u nizu..." - ali ne, nije!
A evo i zašto: Marko radi iskrena vina. Da, da, svi rade iskrena vina i dobra vina. Kvaka je u razmišljanju. Marko radi vina za svoj gušt, onakva kakva on voli popiti; ne podilazi publici ni milimetra. Baš zato ga publika i voli. On će napraviti vino najbolje što može i ako se ljudima svidi super, a ako ne tražit ćemo ljude kojima se sviđa. Njegova nit vodilja u kreaciji vina je sortnost. Žrtvovat će on i malo arome i mirisa i školovanja u bačvama, žrtvovat će svašta, ali sortnost ne - ona mora biti prepoznatljiva i jasna. I vina su takva- skladna, jako lijepog balansa kiselina i alkohola i vrlo užitna.
Vodeća sorta u podrumu i vinogradu je, naravno, malvazija ali teran je ono što Marko najviše voli, a Motovun je mikroregija kao stvorena za teran. Tako ne čudi što kod Marka možemo naći teran u cijelom spektru raznih varijanti - od mladog pa odležanog i sve do predikatnog vina. Probali smo cijelu paletu njegovih vina i ne mogu naći ni jedno za koje bih rekao da mi ne odgovara, ali ipak treba izdvojiti Il Primo.
Dakle, taj teran, to je nešto vrlo blizu savršenstva! To vino je puno, voćno, iznimno skladno, s puno ekstrakta... Moćno, a opet vrlo podatno i senzualno. To vino nema žensko ime, ali moram ga usporediti sa ženom - divnom, senzualnom, podatnom, ali i nesputanom i u trenucima divljom i taman kad mislite da je ona vaša, shvatite da je obrnuto i da ju jednostavno obožavate... Isto je i s Il Primom, jednim od ponajboljih terana koji postoje. Još samo da uspije postići da dovoljno dugo odležava, jer ovaj koji smo mi pili je iz 2016. godine i još je mlad; najbolji dani mu tek predstoje.
Evo što smo sve kušali u kušaoni vinarije Fakin:
- Pjenušac Chamal brut 2018
- Rose 2018, polusuho vino
- Malvazija istarska 2018
- La Prima 2017 malvazija istarska (winemaker selection linija)
- Teran 2018
- Il primo 2016 teran (winemaker selection linija)
- B&M 2015 teran (winemaker selection linija)
- Michel 2015 teran (winemaker selection linija)
- Muškat žuti 2018, polusuho vino
Potom smo krenuli u podrum gdje smo kušali mlada vina budućih selekcija, potom neka koja već odležavaju u drvenim bačvama, a onda smo vidjeli amfore...
Sviđa mi se njegova malvazija iz amfore. Doduše, njegove amfore su iz Italije, a ne iz Gruzije; nešto su drugačije teksture, ali vino iz njih je fantastično. I da citiramo Marka: "U budućnosti ih želim imati barem desetak." Kako to vino još nije na tržištu, o njemu više drugi put.
Da, drugi put jer mislim da ćemo ubrzo ponovo kad Marka Fakina. Naime podrum polako "puca po šavovima" od prenatrpanosti, tako da je zemlja već spremna, rade se planovi, sređuju se papiri i krenut će se u izgradnju novog podruma. Gdje ćeš boljeg razloga za ponovni dolazak!