Sada već pomalo daleke 2006. godine, Mladen Uzelac i Radoslav Bobanović pokreću projekt MasVin. Na području općine Polača (Ravni kotari, Zadarska županija) uzimaju koncesiju na zemlju i kreću s projektom koji se činio pomalo nestvaran. Od dalmatinskog krša i kamena otimaju dio po dio tla i pretvaraju ga u plodno tlo, na kojem će uzgajati vinovu lozu i masline, ali i smokvu kao treću kulturu.
Danas je cijela ta priča na oko 55 hektara fantastičnih maslinika i vinograda. Naravno, da bi oni tako dobro izgledali, zaslužno je i napajanje vodom. To su riješili tako da su stvorili akumulacijska jezera iz kojih se odvija navodnjavanje tla; prilično skupa investicija, ali itekako isplativa.
Inzistirajući na ekološkoj proizvodnji, trenutno proizvode desetak vrhunskih i kvalitetnih vina: Muškat žuti, Maraštinu, Chardonnay, Crljenak (Zinfandel), Merlot, Syrah / Shiraz, Cabernet Sauvignon, Cuvée (Plavina, Babić, Crljenak, Merlot, Shiraz, Cabernet Sauvignon) i Rose; dva ekstra djevičanska maslinova ulja: Mix, Strong selection; te ovisno o sezoni, svježe i suhe smokve.
Ovo, naravno, nije naš prvi posjet MasVinu i ono što je odlično... Kad god dođemo, oni su još malo podigli kvalitetu vina. Ove mi se godine posebno svidio njihov rose - predivno vino.
Tako da eto, gledajući sa strane, sve je odlično. Posebno to možete pomisliti kada saznate da im prodaja na kućnom pragu čini preko 40 posto prometa, što je fantastično. To naravno ne čudi; lijepo uređena kušaona s predivnom terasom sigurno će na vas ostaviti odličan dojam i imat ćete volju vratiti se. Poslužit će vas odličnim pršutom i sirom te, naravno, svojim vinima i uljima, a u ponudi su vođene degustacije različitih obima i trajanja, tako da ćete uz stručno osoblje sigurno provesti lijepe trenutke.
Naravno, poseban doživljaj imat ćete ako vas kroz degustaciju vodi sam Rade Bobanović. Rade je vjerojatno najveći šoumen među hrvatskim vinarima i mislim to u vrlo pozitivnom smislu. Njegov način prezentacije uz odlično osmišljenu dozu humora sigurno vas neće ostaviti ravnodušnim.
Često ga možete vidjeti na konju, jer Rade je veliki ljubitelj konja i jahanja. Vjerojatno će se u budućnosti moći organizirati obilazak vinograda i maslinika na konjima, ali o tome kad ta mogućnost bude u aktualna.
Dakle, vrlo lijepa vinsko-turistička priča kakvu samo poželjeti možeš. Predivno imanje, odlični proizvodi, sve to blizu mora... Dakle, turista ima. Trebalo bi samo uživati u svom radu i biti sretan i zadovoljan.
Ali... Vidim ja da mom prijatelju Radi nije baš sve po volji. Pa, Rade, što to nije uredu?
Kaže Rade ovako: hajdemo prvo o tome što jest u redu. Imamo nekoliko tvrtki u Hrvatskoj koje se bave logistikom za vinare i to je stvarno odlično; možete dobiti sve što želite sa svim savjetima koji idu uz to, prate se svjetski trendovi, čak su prema starim klijentima i financijski fleksibilni (naravno u normalnim okvirima)... Ali to je to što jest dobro.
Problemi... E, toga ima! Prvo, odnos države prema poljoprivredi je vrlo loš; kompletna poljoprivredna politika nije dobra. Drugo, porezi; to je jedan od većih problema u odnosu na druge zemlje. Naši su porezi daleko previsoki što, naravno, utječe i na krajnju cijenu pa ako želiš biti konkurentan moraš ići s umanjenom zaradom. Nadalje, izuzetno puno "papirologije" za baš sve što radiš itekako otežava rad, a s druge je strane, isto tako, strašna sporost državne birokracije. Da bi krenuo u neku investiciju i gradnju, trebaju ti mjeseci i mjeseci obilaska raznih šaltera, samo da bi sakupio sve što ti treba. Trenutno, jedan od najvećih problema jest radna snaga. Prvo, nema je dovoljno. OK, ima radnika iz drugih zemalja, ali i je problem dnevnice; na kraju ispadnu male jer - naravno, pogađate - veći dio plaćate državi za doprinose i druga davanja. Država bi to morala okrenuti, kaže Rade, tako da veći dio dobije radnik. Jer ako radniku daš veću dnevnicu, uz ove namete, tada si ti kao privrednik u gubitku. Problem je i u zakonu o udrugama, jer kako kaže Rade, udruga vinara ne može, recimo, naručiti boce za sve vinare u udruzi pa ih poslije prodati svakom od njih, jer joj to zakon ne dozvoljava. Sami vinari pak nisu baš skloni udruživanju, što je greška, jer sve što rade zajedno, to im je jeftinije. Naravno, u takvom se razgovoru uvijek nametne pitanje kome je to u interesu i zašto je to tako, ali doći do odgovora na to pitanje nije ni lako ni jednostavno.
Ispada da svaka proizvodnja koja je veća od obiteljskog gospodarstva, na kojemu obitelj obavlja većinu posla, ima itekakvih problema; što si veći, veći su i problemi. Da se razumijemo, Rade samo ukazuje na probleme dok je još vrijeme, jer kad bude kasno, onda više ne vrijedi ukazivati na bilo što.
Vi, ako ste na putu kroz Polaču, obavezno svratite kod Rade u MasVin; bit će vam to jedan od ljepših doživljaja.
Na imanju ima i jedan poseban dio, recimo to tako, nešto kao bungalov, ukomponiran sa stijenama - tu možete, ako se najavite, imati i degustaciju s kompletnim ručkom koji vam naravno sprema sam Rade... E, to je tek doživljaj!
I kao što kaže moja kolegica Slavica: "Ne znam nedostaje li mi više Rade ili njegova vina..."
