U zadnjih nekoliko godina ime vinarije Prović sve se češće spominje u krugu vinoljubaca. Ova mala vinarija polako se, ali sigurno, probija prema vrhu. Za početak, treba reći da su njihovi vinogradi smješteni u blizini Opuzena, u stvari, nalaze se 2 km od ušća Male Neretve. Vinogradi su na ravnom terenu, ali to je tlo koje je, ne tako davno, oduzeto od mora, tako da ima posebnu mineralnost; tu naravno pomaže i to što je Neretva svojim nanosima stvorila vrlo plodni humus, tako da je kombinacijom morske mineralnosti i skoro pa cjelogodišnjim utjecajem sunca, stvorena mikro lokacija koja uopće ne liči na dalmatinske vinograde u kršu.
Kad već pričamo o mikrolokaciji, evo još par detalja... Da su tamo zime blage, a ljeta suha, duga i naravno topla, to svi znamo, ali znate li da imaju 2700 sunčanih sati godišnje i da je prosječna temperatura 15,7°C? Naravno, te su mikrolokacijske osobine uvjetovale i to što će se saditi; merlot i cabernet sauvignon su tu sađeni i prije, još dok je PIK Neretva bio glavna gospodarska poluga regije. Međutim, kako je otac Branko bio impresioniran pričom o Miljenku Grgiću i Pariškoj presudi, tako je odlučio, prvi na jugu Hrvatske posaditi chardonnay. To je, naravno, bio eksperiment jednog vinskog zaljubljenika koji je, tako se bar mislilo, osuđen na propast; međutim, rezultati su bili izvanredni. Nakon njihovog podneska ministarstvu poljoprivrede, chardonnay je uvršten na popis preporučenih sorata za sadnju u neretvanskom vinogorju.
A sve je to počelo iz hobija... Naime, braća Branko i Mirko Prović vinski su zaljubljenici, iz svog gušta 2002. posadili svoj prvi vinograd i, malo pomalo, dosegli par hektara pa malo otkup grožđa i eto - hobi je postao posao. Tako Branko, koji je vina počeo cijeniti kao ugostitelj, sve više vremena provodi u podrumu i postaje kreator njihovih vina. Kao osoba koja nije sputana bilo kakvim normama, bar kad je vino u pitanju, eksperimentira i igra se, a ta njegova strast daje odlične rezultate.
Njegov brat Marko brine se oko svega ostalog, posebice oko organizacije radova, ali isto tako ima i razvijen osjećaj za ljude; pažljivo analizira vina i ljude, to jest konzumente, a njegove su analize i savjeti su jako bitni u daljem radu. Naravno, sve je to lijepo i vinari se moraju igrati, moraju malo dati mašti na volju, ali u poslovanju itekako treba glas razuma; u ovom slučaju to je Brankova žena Tereza - ona je ta koja se brine o financijama. Čvrsto stoji na zemlji i vrlo se precizno i jasno brine o financijama pa tako omogućava drugima da se više bave svojim kreativnošću. No u isto vrijeme, ona je i nepresušno vrelo elana i dobre volje. Tako taj trojac, uz bavljenje vinarstvom, gradi i hotel. Naravno, hotel se zove Merlot i danas je već poznata i etablirana destinacija.
vinarija Prović - hotel Merlot
vinarija Prović - hotel Merlot
I eto, relativno smo brzo došli do današnjih dana. Danas tu divnu obiteljsku priču sve više preuzimaju na sebe sestra i brat, Monika i Vjekoslav Prović.
Monika ProvićMonika, koja živi na relaciji Zagreb - Split - Opuzen, vrlo je elokventna i nadasve nasmijana osoba, tako da nije ni čudo da je, na neki način, postala i zaštitno lice brenda Prović. Ona je na skoro svim sajmovima, bavi se PR- om, ali i plasmanom vina. Uz sve to i veliki je zaljubljenik u vina. O vinu s njom možete razgovarati satima; iako je mlada, ima veliko znanje. Naravno, bavi se ona i podrumom i vinogradima koliko stigne, a to joj daje još veću širinu znanju. Usudio bih se reći kako je ona i možda najzaslužnija za pozitivan PR njihove vinarije u zadnje vrijeme. Da, priča o vinu iznimno je bitna; taj X faktor je ono nešto što će vas navesti da izaberete baš to vino. Naravno i vino mora biti odlično, ali danas je puno odličnih vina, a Monika je X faktor u obiteljskoj vinariji. Vjerujte mi kad kažem da to, što ona radi, nije nimalo lako, jer dobar dio godine u stvari provedete na cesti, između događanja, prezentacija, kupaca i svojih sitnih gušteva, ali ako volite vino i taj posao, nema ništa ljepše.
Vjekoslav je bio naš domaćin i s njim smo proveli nekoliko fantastičnih sati. Vjeko je taj koji polako preuzima i podrum, dakle kreaciju vina, kao i neposredno vođenje hotela. Naravno, svi zajedno donose važne odluke, planiraju budućnost i pravac tvrtke, ali on je tu, na licu mjesta.
Vjeko je vrlo smiren i analitičan tip. Vrlo je pristupačan i otvoren; iznimno je lijepo vidjeti tako mladog čovjeka koji točno zna što hoće, kuda ide, ali i gdje je bio. Iznimno lijepo, ali i duhovito, ispričao nam je povijest vinarije Prović. Iz te je povijesti on učio te stvarao svoje zaključke i svoj način rada. Neke stvari je poboljšao, a neke je ostavio iste jer su baš takve odlične. Ima neku, pomalo skrivenu, sanjarsku crtu koje možda ni nije svjestan... Dok priča o vinu i povijesti vinarije, ali i o planovima za budućnost, vidite mu strast u očima; u nekim trenucima kao da je i tjelesno, a ne samo duhovno, u tim svojim mislima i tada ne postoji ništa drugo... Ti mali trenuci vinske strasti, to je nešto što će ga u budućnosti tjerati na igru s vinom, na eksperimente, to je ono nešto zbog čega mogu reći da od njega očekujem još bolja i veća vina. Posebno se to vidi kada priča o trenutnom eksperimentu; da, posadili su muškat žuti. Onako, na prvu bih rekao previše južno, ali to je rečeno i za chardonnay pa eto što su s njim napravili.
Oni su, trenutno, stvarno mala obiteljska vinarija i pola proizvodnje prodaju kroz svoj hotel, što je fantastično, ali i nemaju neku veliku namjeru širiti se. Kao što kaže Vjeko: "Ovako imamo apsolutno sve pod kontrolom i to je trenutno sasvim dovoljno." Trudit će se samo još više unaprijediti kvalitetu. Ono što me oduševilo kod Vijeke jest njegov način razmišljanja; ne boji se reći za svoje vino da je odlično, ne pati od lažne skromnosti, ali ni ne bježi od toga da uputi kritiku ni sebi, ni drugima, jer na kritiku gleda kao na nešto što te tjera da budeš još bolji.
Naravno, pričali smo i o gastronomiji, jer u njihovom hotelskom restoranu možete dobiti uglavnom internacionalnu hranu, ali posebno su ponosni na svoje lokalne specijalitete od žaba i jegulja, a to rade odlično.
Međutim, sve je manje ljudi koji se odlučuju za ta jela; jednostavno, takva je publika, fali brendiranje Neretve kao destinacije, ustvari fali im promocija. Nedostaje ona priča da ljudi, kad dođu u područje Neretve, već unaprijed žele probati nešto domaće, jer su o tome čitali i čuli i to je sigurno nešto dobro. Trenutno je turistička priča tog kraja pomalo loša; treba više raditi na promociji regije. Možda bude bolje kad se izgradi Pelješki most, jer će to biti cestovna priča bez granica; ovako se mnogi odlučuju na avion ili do Dubrovnika ili do Splita, mnogi odu trajektom iz Ploča na Pelješac, a ovaj neretvanski dio ostaje pomalo zaboravljen.
A ima tu puno toga za vidjeti - od vožnje lađama po, kako oni kažu, močvari, obilazaka starorimskih ruševina, već spomenuta autohtona gastronomija, a 10-ak minuta je udaljeno more, isto tako, ako želite kušati još koju vinsku sortu, na 10-ak minuta je vinska regija Komarna... Da, pravi mali raj na Zemlji. U svakom slučaju, kada se nađete na jugu Hrvatske, hotel Merlot i vinarija Prović (oboje na istoj lokaciji ) - nešto je što morate posjetiti.
vinarija Prović, hotel i restoran Merlot
Na kraju, eto što od vina možete probati kod njih... Mene osobno posebno se dojmio Chardonnay, ali Zlatarica je jako interesantno vino; morat ću doći još jednom probati.
Teuta
rosé Teuta, ProvićTeuta je rosé vino napravljeno od sorte syrah, a ime je dobila po poznatoj ilirskoj kraljici. Vjeruje se da je stolovala u neretvanskom kraju i vodila uspješne borbe protiv Rimljana. Prema mitu, bila je kćer neretvanske ljekaruše koja je izliječila kralja Agrona kad se razbolio tijekom boravka u Metkoviću pa se zaljubio, isprosio i oženio mladu ljepoticu. TEUTA je svježe ružičasto vino, s aromama jagode i maline te začinskim notama, a izvrsno prija uz školjke i neretvanske gambore.
Livija
Livija je vino napravljeno od autohtone sorte zlatarice vrgorske, a zadržala se pretežito u vinogradima oko Vrgorca i Neretve. Ime je dobila po rimskoj carici Liviji, Augustovoj ženi. Ona je zavodljivo svježe vino, jako lijepe aromatike, lagana te idealna kao ljetno osvježenje s ili bez hrane.
Chardonnay
Chardonnay je vino po kojem je vinarija Prović postala prepoznata širom Hrvatske. Rade ga u inox tankovima, ali dio vina odležava na finom talogu u malim hrastovim bačvama. Odlikuju ga arome zrelog voća. To je vino snažnog tijela, izražene mineralnosti, ali i mekanog, maslastog okusa. Najbolje ga je konzumirati na 12-14°C kako bi mu sve arome došle do izražaja.
Naron (chardonnay sur lie)
Naron Prović - chardonnay sur lieNARON (lat. Neretva) je posebna serija chardonnaya od samo 900 butelja. Vinifikacija je rađena isto kao i za bazni chardonnay, ali je ovo vino nakon miješanja na finom talogu odležalo punih 12 mjeseci u malim, starim hrastovim bačvama. Narona odlikuje posebna kremoznost i fine arome drva te bogato tijelo koje prati karakteristična mineralnost.
MC (merlot + cabernet, barrique)
Bordoška kupaža, od 65% merlota i 35% cabernet sauvignona. Sorte se zasebno vinificiraju, a odležavanje u drvu traje 15 mjeseci i zatim sljubljivanje u inoxu još 5 mjeseci. MC je vino s aromama tamnog bobičastog voća, tamne čokolade i zemljanih nota, a istovremeno mekanog, zaokruženog okusa.
Modrič (merlot + cabernet, Reserva)
MODRIČ, MC Reserva samo iz najboljih godina, odležava u hrastovim bačvama 24 mjeseca. Vino duboke, tamno rubinske boje, izraženih zemljanih nota, uz arome tamnog, kuhanog bobičastog voća. Ime je dobilo po bočatom jezeru, poznatome u Neretvi. Preporučujemo ga ozračiti prije kušanja te poslužiti na temperaturi od oko 20 °C.
