Franjo Kolarić... Od mladog buntovnika i zvijezde realityja "Ljubav je na selu", postao je ozbiljan i samozatajan vinar.
Gradio je Franjo malo pomalo svoju viziju vinarije i napredovao iz godine u godinu, polako, bez velike pompe i halabuke. I sada je došao blizu onoga što je zamislio. Treba još nešto kozmetičkih zahvata u vinariji, ali glavnina je gotova. Ista priča je i s proizvodom, to jest vinom; isprobavalo se, mijenjalo stilove, ali u zadnjih nekoliko godina točno zna što od vina želi i kakva vina želi.
Dakle, osnova podruma je sivi pinot, kojeg Franjo radi u nekoliko varijanti i sve su dobre. Meni osobno najdraži je njegov sivi pinot u sur lie varijanti - predivno vino, fino, izbalansirano, punog okusa, onako... Baš za uživanje.
Prilikom nedavnog posjeta vinariji Kolarić kušali smo 17 vina, tako da vam neću prenositi dojmove o svakom vinu, već o onima koja su se mene posebno dojmila.
Osim već spomenutog sivog pinota, postoji i vino koje proizvode od starih plešivičkih sorata. Vino je pitko i lagano ili, bolje reći, užitno, ali spominjem ga više iz drugog razloga. To je vino koje je, hajdemo reći, kulturna baština u boci - to je očuvanje tradicije. Kao što i legendarni film o gosponu Fuliru, a u stvari je to film o jednom vremenu, izaziva emocije, a baš u tom filmu imate poznatu rečenicu "'oćete crno, belo ili plešivičko", tako i ovo Franjino vino izaziva emocije. Nadam se da nikad neće prestati proizvoditi ga, jer vinarstvo živi na tradiciji.
Možete kušati i odličan rajnski rizling pa recimo jako dobre, već svima znane, pjenušce, ali i nešto novo, fantastičan Portugizac koji je odležao u drvenoj bačvi i pokazao da Portugizac može biti veliko vino. Crni pinot koji još nije gotov i nema ga u prodaji, ali ga možete kušati u vinariji, već sada pokazuje fantastične karakteristike; mislim da će Franjo, kad izađe s njim na tržište, imati jedan od najboljih crnih pinota u državi, a i šire.
I posebno treba naglasiti sivi pinot iz amfore... Predobar! Dakle, to kad dođe u bocu, to će biti senzacija!
Dakle, vina su odlična, skoro da nema boljeg restorana u Dalmaciji i u Zagrebu koji nema barem neku njegovu etiketu.
Ono što treba znati jest da njihova vina u restoranima možete naći pod brendom Coletti. Zašto Coletti? Pa jednostavno, težeći što boljem vizualnom identitetu i stvaranju brenda razgovarao je s prijateljem iz Italije (a s kim ćeš o dizajnu, ako ne s Talijanom) i došli su do toga da bi njegovo prezime na talijanskom bilo Coletti, a kako to, morate priznati, uopće ne zvuči loše, nastao je brend Coletti.
Međutim, mene naravno više zanima vinarija Kolarić kao turistička destinacija.
Pa krenimo redom. Odlično uređen prilaz vinariji uz mogućnost dolaska autobusom bez ikakvih problema; ne morate razmišljati gdje ćete parkirati. Kušaona ili bolje reći sala, jer prostor je velik, lijepo je uređena i prožeta tradicijskim detaljima, ali nisu prenapadni. Okoliš je jako lijepo uređen, s dosta zelenila, onako baš opuštajuće.
Da, ima tu i 16 soba koje su u rangu 4 zvjezdice.
Trenutno je još u izgradnji i pokazni podrum koji će biti u staklu, ali i jedna posebno izvedena priča - pokazna amfora koja će biti u zemlji, ali ipak ćete ju moći vidjeti i doživjeti na dosad neviđen način.
Sam Franjo pravi je virtuoz na roštilju, ali ako želite nešto drugo i to ćete bez problema dobiti.
Vinarija Kolarić odlična je destinacija. Želite li opuštajući vikend za odmor, ovo je pravi izbor. Naravno, obilazak vinske ceste samo je bonus koji će vas dodatno oraspoložiti. Vinarija Kolarić definitivno je jedna od boljih turističkih destinacija u svom kraju, ali još pomalo neotkrivena, jer kao što smo rekli na početku, Franjo je pomalo samozatajan i vodi se motom "polako, ali sigurno". Sudeći po načinu na koji radi i idejama koje ima, naravno i po kvaliteti vina, pred njim je svijetla budućnost. Vrlo brzo postat će prava vinska zvijezda, ali i zvijezda vinskog turizma.