Završila je još jedna Vinartova priča u Laubi. Prije dvije godine sam rekao da ćemo neki realni sud o tom festivalu dati tek nakon treće godine postojanja i eto - stigla je i ta, treća godina pa evo ovako...
Neću o radionicama; nisam, na žalost, bio na njima (nije se stiglo), ali znamo da Špiranec i ekipa to rade fantastično i na to ne treba trošiti riječi. Radionice, koliko sam čuo, bile su odlične.
Samo događanje ove godine nije donijelo velike promijene, prvenstveno zato što su prošle godine letvicu postavili jako visoko, a ove su godine i dalje bili na tom nivou.
Jako me razveselila izložba fotografija s motivima iz vinograda u vrijeme berbe "In Mio Veritas", čiji je autor Milislav Mio Vesović. Izložba je dodatno vizualno "podigla" cijeli prostor, koji je bogom dan za vinske festivale.
Dakle, oprema za izlagače i sve što ide uz to, na stvarno zavidnom nivou. Osoblje uljudno i efikasno pop-up vinoteka kao i prošle godine - super fora. Povrat dijela novca od ulaznica u vidu bona za taxi ili kupnju vina - još jedna odlična stvar. Izbor vinara - to je već stvar ukusa, ali svi prisutni stvarno spadaju u kremu vinarstva i tu se organizatoru stvarno nema što zamjeriti.
Osobno, volio bih da je prisutno više malih, neotkrivenih vinara, ali to je već samo moja ideja; ne treba se miješati u organizaciju festivala. Svi koji imaju puno ideja o tome što bi trebalo ovako, a što onako, neka naprave svoj festival pa neka pozovu. Opet sam čuo priča o poređenju ovog festivala i VINOcoma i opet ponavljam: to su dva sasvim različita koncepta i ne treba ih porediti - svaki je velik na svoj način.
Tu dolazimo do ključne stvari koncepta. Kad je Saša Špiranec kretao s prvim festivalom u Makarskoj, bio sam tamo, kao i na ostalima pa u Splitu te na svim festivalima u Laubi. Uvijek se težilo takozvanom B2B ("bi-to-bi" - Business to Business) festivalu; uvijek je tu struka bila na prvom mjestu. Međutim, mislim da ni jedan taj festival nije ispunio taj dio očekivanja. Da, svi su oni dobri, možda i odlični, dobro posjećeni, s odličnim izlagačima, ali taj stručni dio nikad nije zaživio kako treba. Mislim da je i Saša toga svjestan i, koliko ga poznajem, on će nastaviti dalje i jednog dana poklopit će se njegova odlična organizacija s njegovom vizijom i to će biti prava stvar.
Smatram da je Sašina vizija malo ispred vremena; naša ugostiteljska scena (osim malog dijela) nije još na tom nivou. Jednostavno trebamo još rasti pa čak i publika mora još puno učiti. Na vinski festival ide se kušati nova vina, ide se učiti i pomalo družiti, a kod nas još puno ljudi dođe družiti se, ali prvenstveno piti. Da, mislim da je Saša u tom dijelu malo ispred vremena, a i naša zemlja je mala i tu se svi manje više znaju, tako da ovdje napraviti dobru B2B priču neće biti lako. No, kao što rekoh, jednom će se stvari poklopiti i to će biti prava stvar. Nadam se da ću biti prisutan.
I da, vina... Ove godine bilo je stvarno odličnih vina; predobrih. Često me pitaju jesam li probao nešto dobro, a novo. E, tu je problem. G.E.T. često putuje, obilazi vinare i puno probamo, tako da je malo toga za nas novog. Probali smo famozna vina iz vinarije Bire, odličan orange Luke Krajančića, a tu su i Šember, Tomac i Kurtalj, oduševio me crni pinot vinarije Korak, odlična vina Medea pa Tomaz, Benvenuti i sad, kad krenem nabrajati, sigurno ću nekog izostaviti... Trebalo bi nabrojati svih 120 izlagača, a to nema smisla. Zato ću odabrati par vinarija koje su me se posebno dojmile, jer ih pratim već duže i sada su postale vrlo ozbiljne.
Vina Kolarić iz Jaske: dakle, fantastična linija vina, s time da je Sivi pinot - top.
Vinarija Toreta: također nekoliko iznimno dobrih vina; mislim da je tu puno doprinijela Martina koja se pridružila timu i preuzela brigu o kušaoni, tako da se Frano može posvetiti vinu.
I na kraju, mlada vinarija Kopjar: o njima ćemo još puno čuti.
Znam da se mnogi neće složiti s nekim mojim razmišljanjima, ali to je u redu, jer ljudi su kao i vino - svatko je malo drugačiji.
Vidimo se dogodine!