Čudni su putevi vinski i to jako, a kako zadnjih godina najviše njima kročim, tako sve više uviđam koliko su savršeni u svojoj nesavršenosti. Tako su me ti vinski puti odveli i u Dugave. U tom je novozagrebačkom kvartu, u knjižnici Dugave, svoju izložbu slika otvorila moja prijateljica, Barbara Bračun.
Pitate se kakve to veze ima s vinskim putevima... E, pa ima! I ona i ja smo veliki štovatelji Bakove kapljice, ali i umjetnosti. Kada je zamolila za pomoć oko vina za domjenak, naravno de se G.E.T. odazvao. Kontaktirali smo naše prijatelje vinare i eto... Vina vinarija Stručić i Kolar našla su se na stolovima prilikom otvorenja. Eto, u našim životima sve je, nekako, vezano za vino.
Samo otvorenje izložbe bilo je iznimno emotivno. Sve je bilo nabijeno raznim emocijama koje su se osjećale u zraku, a bogami bilo je i suza radosnica. Naravno i gošće su dale svoj doprinos tim emocijama, a u programu otvorenja sudjelovale su glazbenica Elma Burnić, spisateljica Lea Brezar i nekoliko gostiju iznenađenja, dok je moderatorica bila Ivanka Bičak.
Svakako moram pohvaliti glazbenicu Elmu Burnić, koja nas je svojim sevdahom odvela u neki drugi svijet.
Barbarine slike i instalacije... U stvari, prvo treba reći da Barbara piše pjesme, bavi se fotografijom i svim mogućim načinima kreativnog izražavanja, tako da je sve to implementirano i u ovim njenim instalacijama.
Mene su, osobno, podsjetile na put... to je cijeli niz slika koji pripovijeda priču puta i trenutka koji su savršeni baš zato što u tom trenutku nisu savršeni. Puno je detalja u njenim radovima, kao što su prozor u Zagorju pa bicikli u šumi i svaki taj detalj ima i svoj trenutak. Barbara nekako uspijeva u tome da shvatite kako je to što gledate - jedan trenutak, kad je svijet stao oko vas i tada, ili ste ga zabilježili ili je vrlo brzo otišao dalje. Oduševljava me kolorit koji se provlači kroz njena djela; te boje uvijek daju neku toplinu i volju za život. Posebice me se dojmila instalacija sa starim ručnim satom koji visi preko slike. Sama slika me podsjeća na pijesak koji neprestano mijenja svoj oblik kao u nekoj stalnoj igri, a sat podsjeća kako vrijeme, isto kao i pješčani sat, neumitno curi... a život je samo jedan veliki pješčani sat... Opet, taj sat, koji visi, stoji - ne radi i govori vam koliko su vam važni ti trenuci u kojima svijet zastane: provedite ih sa svojim najmilijima, jer uspomene su sve što vam ostaje kad pijesak dođe do kraja.
Barbara se, ipak, bavi amaterskim slikarstvom i baš zato su te njene instalacije savršene u svojoj nesavršenosti.
Barbara, hvala ti što dijeliš sa svima nama taj pijesak koji neumitno curi i činiš naše živote ljepšima.
Izložba je otvorena do 17.3.2017. Adresa knjižnice Dugave je Svetog Mateja 7. Toplo preporučujem!