Sir je, nesumnjivo, visoko plemenita namirnica, poznata već jako dugo kroz ljudsku povijest. Vrsta sira ima toliko da vjerojatno nitko ne zna baš sve - i dobro da je tako. Dakle, ima iznimno puno vrsta, načina proizvodnje, načina odležavanja, nijansi recepata... Zbog svega toga, sir je vjerojatno namirnica koja se najbolje slaže s vinom. Svi iznimno cijenimo francuski i švicarski sir, Belgija je tu u samom vrhu, nešto manje ljudi zna da izuzetne sireve imamo u Grčkoj, ali i u Turskoj. I da... I mi imamo svoje sireve i to još od davnina. Zato vas vodimo nadomak Ludbrega, u malo mjesto Hrastovsko. Tamo se, naime, nalazi sirana Pajnogač.
Sirana je s radom počela nedavne, 2013. godine. Dakle, još su iznimno mladi, ali već se vidi da će iz te sirane izaći velike stvari, to jest, veliki sirevi. Trenutno imaju desetak vlastitih krava, i to pasmine: simentalac , crni i crveni holstein te siva alpska. Treba svakako napomenuti kako njihovim kravama konstantno svira glazba, jer je naime, dokazano da u takvom okruženju krave doživljavaju manje stresa i daju više mlijeka bolje kvalitete.
Iz ovog malog pogona dnevno izađe oko 20 kg kuhanog te 40 kg svježeg sira. Uz kuhani i svježi kravlji sir, naravno da su u ponudi neizostavne Prgice (u Međimurju takve sireve zovu Turoš, a u Bilogori Kvargl ). Neke svoje sireve obogaćuju raznim dodacima kao što su vlasac, orasi, ili čili, a u zadnje vrijeme sve se češće traži sir s bučinim košticama. Prema svom guštu, posebno ću izdvojiti slatki svježi sir koji se na kraju proizvodnje stavi na dim 5-6 minuta, a to mu daje poseban okus i kvalitetu. Ne pamtim da sam još negdje na putovanjima Lijepom našom jeo takav sir. I da, ako ga ostavite u zamrzivaču dan, dva pa malo oksidira, postaje podatan kao sirni namaz i uistinu je fantastičan.
Da život ima svoje planove, a mi smo svi samo statisti u toj velikoj predstavi, naša domaćica Mihaela možda to najbolje dokazuje. Na imanje na kojem sada živi došla je pomalo slučajno, vrlo zamršenim spletom životnih okolnosti. Isto kao što mljekarsku školu nije završila s namjerom pokretanja mljekare ili sirane, već eto, tako je „ispalo“. I eto, danas ima svoju siranu.
Kod Pajnogača nećete naći razne odležane i zrele sireve, nikakve inačice ementalera i trapista, jer jednostavno - u tom dijelu naše zemlje nije se to proizvodilo, nije bio takav običaj. Upravo svježii i kuhani sirevi su ta autohtona priča Ludbrega koja se tu proizvodila od davnina pa se oni toga drže i danas i neće od toga odustati. U sirani Pajnogač ne koriste emulgatore ni razne primjese jer, kako kaže Mihaela, „danas možeš kupiti svakakvog sira, ali pravog domaćeg jako teško“. O kvaliteti njihovog sira govori i činjenica da pojedini kupci dolaze iz Slovenije i Austrije.
O proširenju matičnog stada trenutno ne razmišljaju. Za to će biti vrijeme tek kad bude pomanjkanje sira. Ali zato - razmišljaju o uređenju kušaone u kojoj bi svoje sireve sljubljivali s ludbreškim vinima i sve to zajedno prezentirali svojim gostima. Cijela bi ta priča trebala kulminirati razvojem u pravi seoski turizam.
Sirana Pajnogač je odličan primjer male seoske proizvodnje, isključivo autohtonih proizvoda, izuzetne kakvoće što su kupci prepoznali i potvrdili - i naravno, najveća je stvar što su kroz siranu i imanje uspjeli uposliti cijelu obitelj.
Za sada još nemaju zlatnih medalja s velikih svjetskih natjecanja, ali vjerujemo da će ih biti - kad budu htjeli krenuti u tom smjeru. No i bez toga, isplati se doći do njihove sirane - i nećete požaliti.
