Nakon puno godina, ponovno sam se našao u Beogradu i naravno - nisam propustio obići restorane.
U Beogradu, razumije se, nisam bio sam. Bila je tu cijela ekipa G.E.T. Reporta i složili smo se da odabir restorana prepustimo kolegi Dejanu Vraniću; ipak je on ovdje domaćin.
U međuvremenu smo, naravno, malo obišli i Beograd. Neću sad puno o samom gradu; doći ponovo i dati mu više pažnje. Htio sam više vremena posvetiti obilasku tržnica, ali nisam stigao, a ni splavove nismo obišli, jer na žalost, dvije večeri za redom je padala kiša.
Ipak... Kako opisati Beograd u dvije rečenice? Možda bi bilo najbolje da parafraziram odličnu pjesmu ITD Benda, a ona glasi ovako: "Pariz, Atena, Beč, London i Lenjingrad... Spušta se zavjesa... A ja osvajam Beograd".
Ali da krenemo redom...
Naša prva stanica bio je restoran Lorenzo & Kakalamba.
Priznat ćete, već samo ime djeluje neobično. Nalazi se u Cvijićevoj ulici (kvart Palilula). Kada prvi put uđete u ovaj restoran, imat ćete osjećaj da ste u Hollywoodu, na nekom filmskom setu s masu rekvizita (takav sam osjećaj, barem, ja imao). Polako počinjete proučavati prostor oko sebe i shvaćati da svaki predmet ima svoju svrhu. Prva asocijacija kada uđete je kič, ali što dulje gledate oko sebe, shvaćate da to nije kič, već neka čudna umjetnost - netko si je dao izniman trud za uređenje ovog restorana. Ambijent ne dozvoljava ni sekunde monotonije, jer stalno otkrivate neki novi detalj. Iznimno hrabro, ali i fantastično. Sve pohvale za takav potez!
Osoblje je odlično, ali stvarno... Brzi su, nenametljivi, a ipak uvijek prisutni. Što je najvažnije, znali su odgovor na svako moje pitanje. To znači da znaju tematiku s kojom rade (ali i da imaju živaca). Lorenzo & Kakalamba je restoran čija je kuhinja spoj talijanske i srpske, točnije Firence i Pirota. Na prvu možda zvuči čudno, ali vjerujte, točno znaju što rade.
Jela koja smo probali, oduševila su me. Vidi se da paze na namirnice, njihovu kvalitetu i način obrade. Tu se pazi na svaki detalj kod odabira namirnice i obrade pa do same prezentacije. Jelo "Turnedo Rosini" koje je spoj Fiorentine i Foie grasa - biftek izrezan na male odreske, između njih je posložena guščja jetra pa sve to lagano zapečeno... Vjerojatno je jedno boljih jela koje smo probali u zadnje vrijeme. Ali i punjene piroćanske papričice imaju posebnu priču; to je jelo koje možete poslužiti u bilo kojem restoranu bez ikakvih pitanja je li dobro. Svakako probajte piroćansku peglanu kobasicu.
Deserti su nešto oko čega se ovdje jako trude i uspijeva im. Ipak, kugla od bijele čokolade koju otvaraju prelijevanjem vruće čokolade po njoj, iznimno je efektna, a i ukusna.
Kada ste u Beogradu, svakako posjetite ovaj restoran, jer oni imaju sasvim drugačiju priču; totalno su drugačiji od svega, ali i iznimno kvalitetni.
I smatram da je važno za napomenuti: na svakom se stolu gostima nude Laudemio Frescobaldi maslinovo ulje i Leonardi aceto balsamico.
A eto i jela koja smo probali kod njih:
- Pečene crvene paprike punjene trljanom salatom i uvaljane u kukuruzno brašno
- Sarmice u vinovom listu, punjene mljevenim mesom, pripremljene u zemljanoj posudi, služe se sa cijeđenim mlijekom
- Šušpe; sušene crvene paprike punjene pikantnim mljevenim mesom (70% junetina, 30% svinjetina), zapečene u zemljanoj posudi, služe se sa cijeđenim mlijekom
- Ručno rađene njoke, punjene kremom od parmezana
- Turnedo Rosini; jelo od pažljivo biranih dijelova bifteka i guščje jetre
Deserti:
- Sladoled s juhom od malina
- Čokoladna sfera; čokolada, čokolada, čokolada
- Vasina torta by Lorenzo & Kakalamba
Dalje nas je put vodio prema Skadarliji, vjerojatno najpoznatijoj beogradskoj ulici. Tu su nanizani, naravno, restoran do restorana; sve prepuno boemskih uspomena i tu, nekako, kao da je vrijeme stalo. Kao da se sve oko Skadarlije vrti i kreće, a ona je tu... Čvrsta i postojana gurmanska meka. Jedino što se stalno mijenja i to nabolje, jesu kuhari i njihovi uradci.
Negdje u sredini Skadarlije smješten je Mali Vrabac.
E, to je naša sljedeća stanica.
U Malom Vrapcu glavni je chef Miloš Jovanović, trenutno vjerojatno najbolji srpski kuhar. Već ta činjenica govori sama za sebe. Restoran je lijep, ali pomalo - klasičan. Imam osjećaj da su nekoj tranziciji i da će cijela ta priča biti još puno bolja. Osoblje vrlo dobro, iznimno ljubazno, ali zadržali smo se prekratko za neku suvislu ocjenu. Hrana... O da! Hrana je odlična! Jako je zanimljiv Milošev pristup. Uzeo je temelje tradicionalne srpske restoranske ponude i modernizirao cijelu priču te dodao svoj touch svakom jelu i dobio čudo. Vjerojatno će se taj projekt, vremenom, izbrusiti i postati još bolji, ali ovdje možete dobiti od ćevapa pa do nekih ekstra odležanih komada mesa i svemu pristupaju s istom energijom. Zbog nekih obaveza, u Malom Vrapcu smo se vrlo kratko zadržali, tako da ću to morati ponoviti i napraviti neko ozbiljnije kušanje njihove ponude.
Ipak, kad ste u Beogradu, rezervirajte mjesto u Malom Vrapcu jer mjesta je uvijek malo. Evo što smo probali od Miloševih specijaliteta:
- Marinirani feta sir s tikvicom umotan u Parma pršut na izdancima cikle i rikule
- Pohani Bree sir u umaku od šumskog voća, crvenog vina i bosiljka
- Rolica bifteka u sosu od putra bundeve
- Suhe šljive u bermetu punjene bademom i umotane grilanom pancetom, na krušci i jabuci
Deserti:
- Muss od Tobleronea u domaćem kornetu
- Crumble od jabuke s karameliziranim orasima i sladoledom od vanilije à la Miloš
Put nas vodi nas na obalu Save. Tu je, naime, cijeli niz nekadašnjih velikih bentoskih skladišta ili ambara (ambar, hambar ili žitnica), pretvoren u niz modernih barova, restorana i klubova.
Tu se nalazi i restoran Ambar.
Ambar funkcionira kao noćni klub, ovamo dolazi većinom mlađa publika (pritom ne mislim na školarce, već na mlade poslovne ljude) pa je takvo i uređenje. Kao prvo, prostor je ogroman i vrlo impresivan. Zidovi su ostavljeni u rustikalnom socijalističkom stilu s puno betona, željeza i masivnih vrata i daju osjećaj prošlosti zastale u prostoru, ali su zato interijer i rasvjeta posloženi svjetski. Na neki način, uspjeli su tom ogromnom, bezličnom prostoru dati toplinu tako da se u njemu osjećate jako ugodno. Onaj tko je uređivao interijer, a posebice rasvjetu, napravio je čudo.
No kao što rekoh, Ambar je više klub nego restoran. Kada nam se pridružio Nebojša Glišić, voditelj objekta i kada su krenuli razgovori o koktelima koje rade i o impresivnoj paleti rakija koje poslužuju, polako sam se počeo razočaravati, jer klubovi su lijepa stvar, ali nisu moj prioritet.
Ajme, koja greška! Mea culpa, mea culpa... Da, moja velika greška... Ubrzo su na stol počela stizati jela. Da, prezentacija je prilagođena nekoj, recimo, klupskoj varijanti; sve je to neka varijanta slow fooda ili fingerfooda - kako god to predstavite nećete pogriješiti. Međutim, onaj tko je osmislio jelovnik u Ambaru, taj je genij. Dakle, sve počiva na tradicionalnoj balkanskoj namirnici, ali tako moderno upakiranoj i vizualno tako dobro osmišljenoj, da je to fantastično. Pazili su na svaku sitnicu, napravili su poseban stil, digli su tradiciju do maksimuma... Primjerice, svi znate za otkošteno prase zarolano i pečeno na ražnju. Možete ga dobiti i u Ambaru, ali dobit ćete ga obliku dvije tanko narezane šnite između kojih dođe rikula s naribanim jabukama, uz salatni dresing. Fantazija od jela! Vizualno jako lijepo izgleda, maksimalno tradicionalno, a opet extra moderno i što je najvažnije, iznimno ukusno. Sva je ponuda osmišljena na takav način. Samo kajmaka ima 5 - 6 vrsta i da vam ne pričam dalje. Objekt koji je zaokružio ponudu i osmislio svoju gastro filozofiju...
Da, moram priznati, Ambar me oborio s nogu. Naravno da smo poslije našli i poveznicu hrane i rakija, kao i koktela, a ni vina vas neće razočarati... Sve u svemu, dugo me netko nije tako ugodno iznenadio. Ambijent, kao što sam već rekao, za peticu, a i osoblje iznimno dobro. U svakom slučaju, kad se sljedeći put nađem u Beogradu, Ambar je sigurno jedna od mojih destinacija.
A evo što smo sve probali:
- Rolana prasetina; rikula, mileram i ren dresing, karamelizirana jabuka
- Više vrsta kajmaka i "lebac", pogačice koje sami peku
- Ambarova gibanica; s rikulom, kiselim krastavcima i pršutom
- Suhe šljive omotane slaninom, uz kozji sir
- Marinirana hobotnica uz aromatičnu salatu
Deserti:
- Profiterole
- Gratinirane jagode
Nešo, hvala na predivnoj prezentaciji.
Nakon prospavane noći, najbolje je zaputiti se prema Zemunu i na obali Dunava, te predivne velike i moćne rijeke, u miru doručkovati i sabrati dojmove od prošlog dana. To smo i napravili.
Doručkovali smo u restoranu Supermarket Talas.
Pridružila nam se i vlasnica Jasmina Vekić pa smo malo pričali o Jadranskom moru, malo o Dunavu i naravno, o hrani. Ona je vlasnica i restorana Šaran i Kovač, ali o njima drugi put... Poziv je otvoren i svakako ćemo doći.
Supermarket Talas je vrlo ukusno uređen restoran, ali terasa na obali Dunava je vjerojatno njegov najbolji dio.
Uz tu moćnu rijeku shvatite koliko ste, u stvari, mali i koliko je sve prolazno. Doručak je bio jako dobar, ali kao što sam i rekao - o restoranima gospođe Jasmine Vekić, nakon našeg sljedećeg posjeta Beogradu.
Inače, jedna od stvari koja me je posebno oduševila jest što se u svim restoranima na stolovima nalazi visokokvalitetno maslinovo ulje u originalnim ambalažama (bez mogućnosti nadolijevanja). Nadam se da će tako biti i sljedeći put kada dođemo.
Beograde, vidimo se!
Više fotografija našeg obilaska Beograda i beogradskih restorana možete vidjeti u ovim galerijama: Beograd, Lorenzo & Kakalamba, Mali Vrabac, Ambar, Supermarket Talas.
