Moj prijatelj Bire i najbolji Grk na svijetu

Postoje vinari o kojima je stvarno teško napisati tekst, jer kada bi napisao samo njegovo ime, opet bi svi sve znali. I sad ti napiši nešto zanimljivo i novo - jedan od tih vinara je svakako Frano Milina Bire.

Imam privilegij da pratim njegov razvoj već dugi niz godina, i da, mislim da već mogu reći - moj prijatelj Bire. Naše druženje počelo je davno, tamo gdje su sada poznati vinogradi njegovog grka Defora. Tada je tamo bila makija i pričali smo kako će tu biti vinograd. Pratim ga gotovo od samog početka, a sigurno sam jedan od prvih koji je napravio intervju s njim, ako ne i prvi.

Zašto je to bitno - jer nakon dvije godine smo ponovo obišli njegovu vinariju u Lumbardi i opet ostali fascinirani. Dakle, na vrhu imanja niknula je još jedna velika hala u kojoj je smještena hladnjača i proces prerade što omogućuje laganu manipulaciju grožđem u berbi što je jako bitno.

Naravno, kao što to biva kada je Bire u pitanju, hala je od tamnog stakla i čelika i odlično se uklapa u okoliš - bolje reći ne iskače iz okoliša.

Ponad te hale doći će još jedan prostor koji će imati staklenu stijenu, a to će naravno biti kušaona. Kroz tu staklenu stijenu imat ćete cijelu Lumbardu i njen zaljev kao na dlanu. Modernizirali su i interijer sadašnje kušaone koja izgleda fantastično. Svake godine ovdje dograde nešto novo! S planiranom novom kušaonom cijela će vinarija biti zaokružena i takva funkcionirati neko vrijeme. Hoće li se opet mijenjati, mislim da više ne ovisi o Frani, već o njegovim nasljednicima.

Ono što je posebno fascinantno na putu razvoja ovog vinara je činjenica da kada danas pogledate vinariju sve vam se čini izuzetno kompaktno i kao jedna dizajnirana cjelina. Često u vinarijama koje nastaju kroz duži niz godina točno vidite faze gradnje i trenutna razmišljanja vlasnika, međutim ovdje to nije slučaj.

Kroz svoja druženja s Franom shvatio sam kako on vrlo pomno i detaljno razmišlja o svemu što radi, sagleda tematiku iz nekoliko kutova i tek tada donosi odluku.

U isto vrijeme ta njegova sistematičnost ne nadjačava kreativnost koja je kod njega vrlo izražena, a te dvije karakterne osobine teško idu zajedno.

Ali već sam vam rekao da je Frano fascinantan.

Kažu mi ljudi da znam s pridjevima, ali opisati njegovu vinariju je jednostavno nemoguće, to morate doći i vidjeti. A kad upoznate Franu shvatit ćete da je njegova vinarija on i da je to jedna, nedjeljiva cjelina.

Prvih godina našeg druženja radio je Grk i Plavac mali, a danas je paleta nešto drugačija.

Rosé koji radi od plavca malog definitivno neće postati vaš omiljeni rosé ikada, ali neće vas ni razočarati. Fino, ugodno, vino. Raditi rosé od plavca malog nije baš lagana disciplina, jer plavac je jak sam po sebi i teško je od njega napraviti nježno vino.

Imamo naravno i obični Grk, iako za njegovo vino reći da je obično je pravi grijeh. Dakle, Grk s pijeska - svi koji su ga ikada probali ostali su mu vjerni do dana današnjeg.

Taj Grk ponekad zamijenite Grkom Defora jer to vino je opasno blizu savršenstva. Njegova jedina mana je mala količina; dakle, to je čisti vinski hedonizam upakiran u bocu 0,75.

Naravno, ima on i Plavac mali koji je kod njega uvijek bio iza Grka, a tako je i danas. To je također jako dobro vino - u redu, ne možemo ga uspoređivati s Dingačima s Pelješca, a zbog geografskog položaja to uvijek nekako radimo, tako da je ovaj Plavac možda malo neopravdano i zapostavljen.

Najnoviji dio vinske palete je Bire Dessert, poluslatko vino od sorte plavac mali. Dakle, dovoljno je reći da ga je njegova životna partnerica Višnja zamolila da napravi jedno slatko vino i napravio ga je s puno ljubavi. Ne moram vam opisivati koliko je savršeno.

Dok sjedimo tako na terasi, kušamo njegova fantastična vina i pomalo pikamo sitne delicije s tanjura, shvatim da su nas polako stigle godine; ne previše, ali skupilo ih se.

Klinci su veliki i život će početi ići brže nego mi. Gledam po njegovom imanju i shvaćam koliko je fantastično ono što je stvorio taj čovjek - bez stranih kapitala, bez velike firme iza sebe, ustvari imao je vjeru u sebe i podršku obitelji.

Kad postanete svjesni da svaki čovjek u državi, a i šire, koji pije vino i bar nešto zna o vinu s respektom izgovara vaše ime, to je divan osjećaj, ali i opasan. Pitate se zašto opasan - pa zato što možete pomisliti da ste veliki, nedodirljivi, možete postati oholi, ali sve je to nešto što Bire nije.

On je i dalje ostao onaj skromni čovjek s početka naših druženja. Da se ne bi krivo razumjeli, on je itekako svjestan svog uspjeha, ali on upravlja uspjehom, a ne uspjeh njime. Takva je i njegova Višnja koja je manje u javnosti, ali je itekako bitna u vinariji. Još uvijek, unatoč uspjehu, sama radi arancine koje uvijek prve uzmem iz teglice kada dođem u konobu i svaki put kažem da su najbolji, jer jesu, a ona se nasmije i vidiš iskru sreće u njenom oku. Oni su i dalje prije svega skromni ljudi i prijatelji.

Vraćamo se sada na one godine koje su se skupile - Frano Milina Bire stvorio je fantastičan vinski brend, osigurao iznimne uvijete tako da njegovi sinovi mogu polako sve više ulaziti u posao, iako su oni već dugo dio posla. Sada polako uz posao dolazi i odgovornost.

Ali o tome više u nekom drugom tekstu - pratit ćemo njihov rad, ali pratit ću i prijatelja Franu kako uživa jer ako je netko zaslužio, to je on. A da bi gušt bio potpun, moraju ti u posjet doći prijatelji. Frano vidimo se!