Kada kažemo vino i Pelješac, prvo pomislimo na Dingač, Postup, Potomje i Ponikve, ali malo tko će pomisliti na Janjinu.
Međutim, ti koji pomisle na Janjinu, e to su oni koji zaista prate vinsku scenu i koji prije drugih prepoznaju nešto dobro. Prije nego što to dobro postane odlično i veliko. Upravo vi koji ste pomislili na Janjinu, prepoznali ste nešto jako dobro i nešto što će postati veliko i prepoznatljivo.
To nešto je vinarija Bezek.
Vinariju Bezek otkrili smo još tamo 2017. kada sam i pisao o njima. Tada su bili stvarno na početku svog puta i razvoja, ali imali su ideju, znali su otprilike što žele i točno su znali što ne žele, a to je jako bitno. Imali su ono nešto.
Sada, nakon tri godine, došli smo ovdje ponovo i ostali jako ugodno iznenađeni. Iako je riječ iznenađeni možda jaka, jer od njih smo i očekivali da postanu veliki.
Dakle, idemo redom - završili su kušaonu na katu iz koje se pruža fantastičan pogled i prošle je godine kroz nju prošao oveći broj turista, mahom u grupama.
Ove godine je trebala biti gotova i terasa te kušaone, ali korona je malo usporila cijelu priču. Naravno napredovali su i u kvaliteti vina, i to jako. Bijela vina su im izrazito dobra, vrlo sortna, prepoznatljiva, umjerenih alkohola i, što je iznimno važno, uspjeli su zadržati fantastičnu svježinu. Naravno svježina u dalmatinskim vinima nije ista kao u, recimo, međimurskim, ali u Dalmaciji nisam probao vina bolje svježine od Bezekovih.
Vina su im dobrog tijela, posebno Rukatac, i zovu na čašu više. Naravno, bitan je tu trenutak berbe, tehnika krio fermentacije i još poneki detalj, ali vina su više nego odlična.
Rosé, naravno od plavca - e to je već samo po sebi izazov. Teško je ukrotiti plavac u roséu u idealnu boju , alkohole i tijelo. Sorta je preintenzivna i jaka da bi dobili klasični provansalski rose. Zato Ivan Bezek nije to ni pokušavao. Napravio je nešto sasvim drugačije i napravio je to jako dobro. Boja jeste malo jača, kao i alkoholi i način proizvodnje, ali rezultat je potpuno atipični rose koji ili obožavate ili ne želite piti. Ja sam ga baš s guštom popio.
Radi Ivan i pjenušce - bijeli i rosé - i to jednostavno morate probati. Toliko su drugačiji, a opet toliko dobri da ćete morati uzeti bocu za kući i u miru to iskustvo ponoviti.
I na kraju, tu su plavci - ipak najjači adut njihovog podruma.
Plavce proizvode u nekoliko etiketa. Tu je obični bazni plavac koji je u redu, ali nećemo sada o njemu.
Dakle, plavac s plavom etiketom - to je ekstremno veliko vino. Izrazito je sortno, punog tijela, iznimno dugačko u ustima, prepuno okusa crnog bobičastog voća, strukturno vrlo snažno, a opet, ne iskače ništa iz njegove skladnosti i izrazito profinjene elegancije.
Ovo je plavac koji bih zaista mogao piti svaku večer, ali baš svaku.
Tu je i plavac s crvenom etiketom koji je sličan onom s plavom, ali osjetno jači i robusniji. Izrazito moćno, snažno vino, koje traži neke posebne prilike da ga otvorite.
Ima i plavac s crnom etiketom - on se ne radi svake godine, nego samo u onoj za koju Ivan Bezek procijeni da je posebna i u manjoj količini, koju stavi u bačvu pa u butelju i čeka njen najbolji trenutak. Možemo reći da je ovo Ivanova privatna selekcija. Može vam se svidjeti ili ne, ali poštujte vino koje vinar radi za sebe jer to je nešto najiskrenije i najosobnije što ima.
Ono u čemu je vinarija Bezek znatno napredovala su prezentacija i samopouzdanje. Kada smo razgovarali prošli put, morali smo pomalo čupati riječi iz njih i bila je vidljiva trema - sada je pred nama stajala neka nova ekipa.
Kad kažemo ekipa mislimo na Ivana Bezeka i njegovu sestru Antoniju Perković.
Sada je to ekipa koja odradi savršenu prezentaciju bez i jedne zamjerke. Točno znaju kako najbolje prezentirati svoja vina. Postali su ozbiljna ekipa i ozbiljna vinarija, ali su istovremeno ostali skromni i radišni.
Naći ćete kod njih još i likere od kojih svakako treba izdvojiti grejpfrut.
I da ljudi moji, kakvu kvasinu imaju - dakle, vinski ocat za prste polizati, čisto blago. Ako se ikad odluče raditi aceto balsamico, to će biti bomba - morat će napraviti listu čekanja.
Dakle, vinarija Bezak je na pravom putu da postane jedna od najposjećenijih na poluotoku. Rade odlično i jednostavno ih ne možete zaobići.
Spremaju se i neke mini marketinške kampanje tako da ćemo uskoro imati još jednu top vinariju na Pelješcu.
Iznimno sam sretan što imam čast da ih pratim na tom putu. Moja topla preporuka kad ste na Pelješcu!
Obavezno ih posjetite. Aha, pitate se gdje je Janjina? Pa upišite u Google vinarija Bezek i tako ćete naći Janjinu, bez brige.
Osobna karta vinarije Bezek
Adresa: Janjina 65, Janjina 20246 (Pelješac), Hrvatska
Položaj vinograda (Vinogorje): Pelješac, lokaliteti Janjina, Pijavičino, Dingač
Hektari vinograda: 3,3 ha
Sorte: rukatac, pošip, plavac
Etikete vina: Rukatac, Rosé Plavac suhi, Rosé Plavac polusuhi, Plavac kvalitetno vino, Plavac Selekcija vrhunsko vino, Rosé pjenušac Plavac mali
Ostali proizvodi: likeri, rakije, vinski ocat „Osto 100 posto“ i maslinovo ulje
Godina nastanka vinarije: 1913., 2008. preuzeo Ivan
Godišnja proizvodnja vina: 20000 - 25000 L
Janjina
Janjina je općina u Hrvatskoj, nalazi se na poluotoku Pelješcu.
Sastoji se od dva sela: Janjina i Zabrežje
Županija: Dubrovačko-neretvanska
Stanovništvo (2011.): 551
Područje Janjina – Drače je otočko primorsko podneblje mediteranskog ugođaja s dugogodišnjom tradicijom, koju krasi gostoljubivost domaćina, vinogradara i ribara, ugodna klima i čisto more.
Web turističke zajednice: http://www.tzjanjina.hr/pages/tz.asp?lan=HR
Sorte
Plavac mali
Plavac mali je autohtona sorta grožđa u Hrvatskoj. Bobica je debele kožice i čvrste građe s puno sladora. Vino je tamno - rubinaste boje s modrim refleksom, lijepo razvijenog mirisa, krepko je i trpko sa specifičnim okusom.
Najbolji vrhunski plavci nastaju na položajima Dingač i Postup na poluotoku Pelješcu, na južnoj strani otoka Hvara, kao i na dobrim položajima na bračkom i viškom vinogorju. Dobivaju ime položaja ili se nazivaju nekim drugim imenom. Dingač je prvo, a Postup drugo po redu zaštićeno hrvatsko crno vino (1961. odnosno 1967.). Sorte grožđa primitivo i zinfandel su genetski rođaci plavca malog, odnosno, plavac mali je nastao križanjem sorte crljenka (Crljenak kaštelanski) sa sortom Dobričić.
Rukatac
Rukatac je naziv za bijelu autohtonu sortu grožđa koja se još naziva i maraština, ovisno o geografskom položaju. To je najzastupljenija sorta bijelog grožđa na Pelješcu, a kako se u vinu osjeti okus koji sliči višnji maraski pa je pretpostaviti da otuda potječe i ime u središnjoj Dalmaciji, dok se na Korčuli ime veže za izgled bobica grožđa.
Uz žilavku i pošip, rukatac je među prvim našim zaštićenim vinima.
Uz neka odstupanja u kakvoći, ovisno o kraju, proizvođaču i godištu, vina rukataca su najčešće zelenkastožute do zlatnožute boje, srednje do natprosječne alkoholnosti, s manje ili više naglašenim ugodnim samo njoj svojstvenim bukeom. U pravilu, najbolju kvalitetu postiže mlada (u prvoj, eventualno drugoj godini), dok je još svježa i ugodno kisela.
