Kada su u izboru za Regional Trophy Bijelog grozda, nagrade za vinski turizam, za koju prvenstveno glasuje publika, a koji je dodijeljen na konferenciji u Iloku, osvojili visoko treće mjesto, itekako su me zainteresirali. Spletom okolnosti, vrlo mi se brzo nakon toga pružila prilika posjetiti ovu izuzetnu malu obiteljsku vinariju.
Ok, hajdemo redom... Obitelj Kopitović je iz Crne Gore, točnije iz Donjih Brčela. To je negdje na pola puta ako krenete iz Podgorice na more ili obrnuto; točnije u blizini Skadarskog jezera. Vinarija se nalazi na obroncima planina koje dijele kontinent od mora, ali ga na neki način i spajaju. Donje Brčele bile su očito destinacija od značaja, jer puno je bitnih građevina tu sagrađeno kroz povijest; od njih ću izdvojiti samo jednu, koja je, vidjet ćete to kasnije, vezana za vinariju Kopitović. U 15. stoljeću Jelena Balšić podigla je manastir Svetog Nikole u Donjim Brčelima, u kojemu je sahranjen Car Šćepan Mali. O samom Šćepanu Malom pričaju se razne priče i teško je postaviti točne povijesne činjenice, ali u svakom slučaju, velika je povijesna osoba i tu činjenicu je obitelj Kopitović implementirala u rad svoje vinarije - odličan su primjer upotrebe povijesti u vinskom turizmu.
U 15. stoljeću, kada se počinje graditi već spomenuti manastir, na područje Donjih Brčela doseljava obitelj Kopitović i od tada se bave uzgojem vinove loze i proizvodnjom vina; naravno, prvenstveno crnih sorata i to uglavnom vranca, nešto manje kratošije, dok su bijele sorte uvedene u novije vrijeme. Vinogradi su na fantastičnom položaju, na oko 300 metara nadmorske visine i s jako velikim brojem sunčanih dana u godini. Naravno, blizina mora (svega 20-ak kilometara) daje taj poseban mediteranski karakter vinu, ali visina na kojoj se vinogradi nalaze te teroar koji je više planinski i, posebice, dovoljna količina vjetra, daju tom mikro lokalitetu posebna svojstva pa stoga ne čudi da su im i vina posebna.
U sklopu obiteljske kuće Kopitovića je i konoba, stara preko 300 godina, koja je služila za proizvodnju i čuvanje vina, a sada je prvenstveno turistička atrakcija, mada u njoj još uvijek drže dio drvenih bačava, u kojima odležava vino. U sklopu kuće je napravljena i degustacijska sala, uređena u tradicionalnom stilu. U njoj ćete naći jako puno povijesnih detalja, koji se na neki način vežu za ovu obitelj i svaki ima svoju, zanimljivu priču. Kroz to povijesno putovanje vodit će vas Žarko Kopitović.
Žarko je prilično fascinantna osoba; čovjek širokih vidika i razmišljanja, osoba s kojom možete postati prijatelj na prvu. Kad dođete u njihovu kušaonu, imate osjećaj da svijet postoji samo zbog vas. Još jedna vrlo bitna osobina za vinara - Žarko je iznimno strpljiv, posjeduje veliku samokontrolu i baš u tome možete vidjeti svu njegovu snagu kao osobe. Imam osjećaj da svu tu svoju snagu i pozitivu crpi iz tradicije. On je izuzetno svjestan svojih predaka, svoje tradicije i nasljeđa koje iz toga proizlazi. U svakom slučaju, osoba koja s kojim možete razgovarati o vrlo širokom spektru tema, ali uvijek ćete se vratiti na vino, a samim time i na tradiciju i povijest.
E sad... Naravno da takvom čovjeku treba i posebna žena. Snežana Kopitović je na mene ostavila izuzetan dojam. Ona bez problema drži, ono što se kaže, tri kuta u kući. Uz to je još i zaposlena izvan vinarije, na puno radno vrijeme. Međutim, nije to bitno. Ona je osoba živopisnog karaktera i pritom jako otvorena u komunikaciji, tako da od nje možete čuti i ono što ne želite, ali - istinu. I da, ima fantastičan smisao za humor i posjeduje osobinu velikih ljudi - zna se našaliti i na svoj račun. Ono što fascinira, uvijek je tu kao podrška Žarku i uvijek će njega gurnuti u prvi plan; ona je uvijek samo podrška... To je ta ženska ljubav koja nas, muškarce, čini posebnim, a često nismo ni svjesni koliko smo mali bez njih.
Žarko i Snežana su izuzetan par, koji se nadopunjuje u svemu što rade i zato, kad ste im u gostima, imate taj osjećaj da su tu samo zbog vas. Naravno tu su i tri predivne kćerke, Jelena, Nevena i Ivana, koje već pomalo sudjeluju u radu vinarije, ali o njima više drugi put (treba neki razlog za povratak).
Kopitovići se sve više okreću vinskom turizmu; u sezoni kroz njihov podrum prođe popriličan broj grupa, ali i pojedinačnih posjeta. Kako im proizvodnja nije velika, tako velik dio prodaju baš na kućnom pragu. Kad dođete u samu vinariju i pogledate kroz prozor, imate dojam kao da ste u planinarskom domu, a ne u vinariji, ali ono što vidite oko sebe... Predivno je!
Vidite prave iskonske planine, primijetit ćete pokojeg orla ili sokola kako kruži zrakom... Sve to izgleda pomalo divlje, netaknuto, a predivno. Kada kroz prozor pogledate brdo Sojak, shvatite koliko smo mi zapravo mali, a koliko je priroda moćna i tada se sjetite da niste u planinarskom domu, već u vinariji i jedino što možete reći je: "Kapa do poda!" Ovdje uzgajati lozu i praviti vino, zaslužuje respekt do neba.
Tu se nekako dotiču i more i kontinent, ali i Skadarsko jezero koje je velika priča samo za sebe. Takva im je i ugostiteljska ponuda. Na stol će servirati odličan pršut, ali i jako dobre kobasice te uz to i fantastičnu dimljenu ribu (naravno, iz Skadarskog jezera); baš je riba nešto što oni smatraju svojim, autohtonim.
Nakon svih tih delicija, koje su naravno, predjelo, za glavno jelo možete dobiti - štošta. U stvari, oni će se potruditi da ispune vašu želju, ali ako njih pitate - onda je to meso ispod saća (tj. peke). Stvarno, rapsodija od mesa... Žarko to radi s puno ljubavi i strpljenja; polako, kako i treba i rezultat je očaravajući. Svakako treba napomenuti da sve namirnice kupuju u okolici, od malih proizvođača, tako da vam o okusu krumpira i salate neću ni pričati - to je neopisivo.
Još jedna bitna stvar: dođite i probajte vodu. Vodu crpe iz ne znam točno koje dubine u planini, s dosta su muke i problema postavili cijevi i pumpe te dobili fantastičnu vodu u kušaoni. No kako ni vi, a ni ja, ne idemo na takva putovanja zbog vode, već zbog vina, tako je vrijeme da vam prezentiramo i njihova vina.
No prije opisa samih vina još jedan mali detalj koji će vam pokazati kakvi su ljudi Žarko i Snežana. Jedno se njihovo vino zove "Šćepan Mali" i to označava njihovu vezu sa tradicijom. Drugo se zove "Sojak" i označava njihovu vezu a podnebljem u kojem žive i rade. Treće se zove "Poskok" i označava vezu njih i prirode, koja je nekad blaga, a nekad surova, ali uvijek nas nečemu nauči. Tu je i vino "Kraljevski pečat", najbolje što njihov podrum ima - dakle kraljevski, a i svaki njihov gost tretiran je kao kralj. I naravno, vino "Tre Sorelle" ili tri sestre, u čast njihove tri kćerke i to je njihova veza s budućnošću. Za kraj, predstavit ćemo njihova vina, a ja moram priznati da je ovo jedna od vinskih priča koja me iznimno impresionirala.
Šćepan Mali
Crnogorski vladar Šćepan Mali uspješno je vladao Crnom Gorom od 1767. do 1773. godine. Stolovao je u Donjim Brčelima, u Crmnici. Njegova vladavina je vrlo značajna za Crnu Goru i u spomen na vladara, ovo vino nosi njegovo ime. Sahranjen je u krugu manastira Sv. Nikola, Donji Brčeli.
Vrhunsko crveno vino Šćepan Mali je proizvedeno od autohtonih sorti vranac, kratošija i lisica, tamne rubin boje, specifičnog bukea koji proistječe od hrastovih barrique bačvi u kojima vino odležava.
Šćepan Mali se konzumira uz divljač, crveno meso i domaće specijalitete, pršutu i domaću kobasicu.
Za vrijeme svoje vladavine, uspješan je bio,
i crmničko vino pio. U spomen na vladara
i njegova djela, vino nek piju sva pokoljenja.
Sojak
Vrhunsko crveno vino Sojak iz vjekovima poznate kolijevke vinove loze, Crmnice, na jugu Crne Gore, proizvedeno je od autohtonih sorti vranac i kratošija, koje po legendi griju tri sunca: prirodno, od kamena i s jezera.
Vrhunsko vino crvene rubin boje, lagane note koje karakterizira ružin miris. Konzumira se uz tradicionalna domaća jela s ovog podneblja: kozji sir, masline, prženi šaran i suha uklija (vrsta slatkovodne ribe porodice šarana).
Od Sojaka sunce sija
i grožđe nam zri
Obasjaj ga sunce milo
Da bi nam se vino pilo.
Poskok
Vrhunsko crveno vino je dobilo ime po reptilu vipera ammodytes, stalno nastanjenom u Crmničkom podneblju pa i vinogradima. Ime ukazuje na specifičan okus i jačinu vina. Radi se o izboru suhih bobica, što vinu daje posebnu crvenu rubin boju i diskretan okus grožđica, napravljenom od autohtonih sorti: vranca, kratošije i lisice, uzgajanih na posebno odabranom lokalitetu. Služi se uz divljač, crveno meso i mariniranu ribu, šarana i pastrvu. Zbog probira grožđa i specifičnosti proizvodnje, Poskok se proizvodi u ograničenim količinama.
Kad upeče sunce
u crmničke međe,
izmili poskok
iz vreloga krša,
pa šišteći prema vodi,
kroz vinograde ide
kuda ga put vodi.
Kraljevski Pečat
Inspirirani slučajnim pronalaskom pečata carigradskog poslanstva, kroz kupažu caberneta, san genovesea i vranca, u ovom vinu sjedinjene su tri autohtone sorte Francuske, Italije i Crne Gore. Kroz svaku butelju ovog vina obitelj Kopitović želi biti ambasador bliskosti ljudi i vremena, predaka i potomstva.
Kraljevski pečat, simbol jednog naroda i vremena.
Moji preci, simbol naše porodice i teškog bremena.
Kraljevsko vino, simbol kvalitetnog grožđa i njegovog sjemena.
Sudbonosan je bio put Kraljevskog pečata da poveže našu porodicu i Kraljevinu Dvije Sicilije.
Tre Sorelle
Vrhunsko bijelo vino Tre Sorelle je kupaža nekoliko sorti bijelog grožđa od kojih dominiraju rizling i chardonnay. Kreativno osmišljena etiketa predstavlja lica tri sestre Kopitović, ali može predstavljati vinsku čašu ili stablo vinove loze. (legenda o Tre Sorelle)
Umijesto čekanja moreplovaca, čekaju ljubitelje bijelog vina, dajući im mladalački duh i ljubav voćnim aromama.
Kao što vinograd griju tri sunca sa neba, kamena i jezera, tako i naša srca griju tri sunca, Jelena, Nevena i Ivana.